-
- Vrsta/tip rada: Originalni naučni rad
- PREGLEDAJTE RAD
- PREUZMITE RAD
-
- 41 pregleda
- 67 puta preuzet
Sažetak
Uvod. Prelomi dijafize tibije kod dece predstavljaju poseban izazov zbog rasta kostiju. Ova studija je ispitivala efekte pola, starosti i metoda lečenja na trajanje hospitalizacije, dužinu lečenja i vreme uklanjanja osteosintetskog materijala.
Materijal i metode. U Institutu za zdravstvenu zaštitu dece i omladine Vojvodine (2016−2022) ispitano je 50 pedijatrijskih pacijenata sa prelomom tibije. Isključeni su oni sa sistemskim oboljenjima, neuromuskularnim poremećajima, politraumom ili nekompletnom evidencijom. Uzorak je obuhvatio 36 dečaka (72%) i 14 devojčica (28%), prosečne starosti 11,76 godina (SD = 3,93). Najčešći uzroci povreda bili su padovi (38%), saobraćajne nesreće (30%) i sportske aktivnosti (26%). Izolovana fraktura tibije bila je prisutna kod 30% pacijenata, dok je 70% imalo udruženi prelom fibule. U analizi je korišten Vilkoksonov test (Wilcoxon Rank Sum), Kruskal-Volisov test i Fišerovi egzaktni testovi u RStudio.
Rezultati. Dečaci su duže boravili u bolnici od devojčica (11,28 > 6,14 dana), dok je kod devojčica ukupno trajanje lečenja bilo duže (330,23 > 211,58 dana) i odloženo uklanjanje osteosintetskog materijala (312 > 218,9 dana). Adolescenti (13−17 godina) su imali dužu hospitalizaciju i odlaganje operacije u poređenju sa decom mlađom od 13 godina (p < 0,05). Starost nije uticala na vreme do oslonca ili ukupnu dužinu lečenja. Hirurško lečenje je dovelo do dužeg ukupnog vremena lečenja u poređenju sa konzervativnim (p < 0,05).
Zaključak.Pol i starost utiču na lečenje preloma dijafize tibije kod dece, pri čemu devojčice i stariji adolescenti imaju duže lečenje. Posle hirurške intervencije, koja je neophodna u teškim slučajevima, lečenje duže traje. Ovi nalazi naglašavaju potrebu za personalizovanim planiranjem lečenja i predlažu dalje istraživanje rodno specifičnih strategija lečenja.