Komplikacije preloma gornjeg okrajka ramenice

Uvod. Prelomi proksimalnog humerusa, koji nastaju usled direktne ili indirektne traume, predstavljaju značajan klinički izazov. Izbor hirurške intervencije je pod uticajem različitih faktora uključujući starost pacijenata, komorbiditete, kvalitet kosti, nivo aktivnosti, karakteristike preloma i stručnost hirurga. Cilj ove studije bio je da se proceni učestalost i priroda komplikacija nakon hirurškog lečenja preloma proksimalnog humerusa. Materijal i metode. U ovu retrospektivnu analizu uključen je 51 pacijent, od kojih 22 muškaraca i 29 žena. Primenjene su dve hirurške tehnike: osteosinteza pomoću pločica na zaključavanje kod 27 pacijenata (prosečna starost 54,6 godina) i osteosinteza pomoću intramedularnog klina kod 24 pacijenta (prosečna starost 58,4 godine). Za procenu ishoda korišćen je Constant skor, a za statističku analizu primenjen je Studentov T-test. Rezultati. Komplikacije su uočene kod 12 pacijenata (23,5%), sa raspodelom od sedam muškaraca i pet žena. Prosečan Constant skor bio je 77,44 u grupi sa pločicama na zaključavanje, gde je zabeleženo osam komplikacija, i 70,25 u grupi sa intramedularnim klinom, sa četiri zabeležene komplikacije. Nije pronađena statistički značajna razlika u učestalosti komplikacija na osnovu pola ili vrste hirurške tehnike. Zaključak. Studija je pokazala veću učestalost komplikacija kod muškaraca i kod pacijenata lečenih pločicama na zaključavanje, iako ove razlike nisu bile statistički značajne. Ovi nalazi naglašavaju potrebu za individualizovanim hirurškim planiranjem i ističu složenost tretmana preloma proksimalnog humerusa.