Razlike u fibrinoliznom profilu između pacijenata sa različitim lokalizacijama i tipovima venskih tromboza

Sažetak

Uvod. Uloga fibrinolize u venskoj trombozi još uvek nije razjašnjena. Cilj studije je ispitivanje razlika u globalnoj funkcionalnosti fibrinoliznog mehanizma i njegovim pojedinačnim komponentama između pacijenata sa različitim tipovima i lokalizacijama venskih tromboza i zdravih osoba.

Materijal i metode. Uzorak je obuhvatio 100 pacijenata sa venskom trombozom i 100 zdravih kontrola. Pacijenti su grupisani u odnosu na tip venske tromboze (spontana ili provocirana) i u odnosu na lokalizaciju (distalna, proksimalna i atipična). Euglobulinsko vreme lize koaguluma korišteno je za procenu globalne fibrinolizne funkcionalnosti, a određivane su i koncentracije plazminogena, tkivnog aktivatora plazminogena, trombinom aktiviranog fibrinoliznog inhibitora i inhibitora aktivatora plazminogena-1.

Rezultati. Pacijenti sa izolovanom distalnom i sa provociranom venskom trombozom imaju značajno duže euglobulinsko vreme lize koaguluma u poređenju sa kontrolama (218,3 ± 41,1 vs. 185,6 ± 42,3 min, p = 0,001 i 208,2 ± 48,5 vs. 185,6 ± 42,3 min, p = 0,018). Pacijenti sa provociranom venskom trombozom imaju više nivoe plazminogena (127,1 ± 27,7 vs. 117,1 ± 24,5%, p = 0,044) i tkivnog aktivatora plazminogena (20 ± 11,1 vs. 16,8 ± 8,1 ng/ml, p = 0,042) u poređenju sa kontrolama. Trombinom aktivirani fibrinolizni inhibitor je značajno viši kod provociranih (19,9 ± 4 vs. 17,1 ± 4,3 ng/ml, p = 0,000), spontanih (19,5 ± 6 vs. 17,1 ± 4,3 ng/ml, p = 0,023), izolovanih distalnih (20,7 ± 5 vs. 17,1 ± 4,3 ng/ml, p = 0,001) i proksimalnih venskih tromboza (19,4 ± 5,3 vs. 17,1 ± 4,3 ng/ml, p = 0,013) u poređenju sa kontrolama.

Zaključak. Postoje značajne razlike u fibrinoliznom mehanizmu između bolesnika sa različitim tipovima i lokalizacijama venskih tromboza u poređenju sa zdravim osobama.