SAMOPROCENA RIZIKA ZA DOBIJANJE POLNO PRENOSIVIH BOLESTI

Sažetak

Uvod. Polno prenosive infekcije se mogu sprečiti, ali je potrebno znanje o načinu prenošenja infekcije, kao i svest o mogućnosti infekcije, koji će dovesti do promene ponašanja. Od krucijalnog je značaja i redovno testiranje na polno prenosive infekcije zbog sprečavanja daljeg širenja infekcije, kao i sprečavanja razvoja komplikacija infekcije kod pojedinaca. Cilj ovog rada bio je da se ispita učestalost rizičnog ponašanja u populaciji muškaraca koji imaju seks sa muškarcima, njihova samoprocena rizika od dobijanja polno prenosivih infekcija, kao i učestalost testiranja ispitanika na ove infekcije.

Materijal i metode. Istraživanje je sprovedeno na teritoriji grada Novog Sada u okviru populacije muškaraca koji imaju seks sa muškarcima na uzorku od 185 ispitanika. Metod istraživanja je bila anonimna onlajn anketa koju su ispitanici popunjavali na dobrovoljnoj bazi, uz prethodno dat tekst o informacijama u vezi sa istraživanjem.

Rezultati. Od ukupnog broja ispitanika, 39% je navelo da je imalo nezaštićene seksualne odnose sa najmanje jednim partnerom tokom prethodne godine. U okviru grupe ispitanika koji su imali nezaštićene seksualne odnose u poslednjih godinu dana, samo 12% smatra da je u visokom riziku za dobijanje seksualno prenosivih bolesti, a 42% njih se nije testiralo na polno prenosive bolesti u poslednjih godinu dana.

Zaključak. U zaključku veliki broj netestiranih praktikuje rizične seksualne odnose i ima lošu percepciju o riziku za dobijanje polno prenosivih bolesti. Razlog netestiranja je često strah ili nedovoljna informisanost o testiranju.