Aspekti motoričkog funkcionisanja slepog i slabovidog deteta – značaj somatopedskog tretmana

Sažetak

Uvod. Imajući u vidu da čulo vida u velikoj meri determiniše motoričko funkcionisanje, naročito u kontroli izvršenja voljnog
pokreta, želeli smo da utvrdimo da li se ciljanim somatopedskim treningom mogu popraviti neki motorički aspekti kod dece oštećenog vida. Odabrane komponente činili su: koordinacija, ravnoteža, manipulativna spretnost i hod.

Materijal i metode. Uzorak je obuhvatao 60 dece iz Osnovne škole za zaštitu vida „Dragan Kovačević“ u Beogradu, Škole za decu oštećenog vida „Veljko Ramadanović“ u Zemunu i Osnovne škole „Đorđe Krstić“ u Beogradu. Eksperimentalnu grupu činila su deca uzrasta 6−15 godina sa oštećenjem vida, prosečnim intelektualnim sposobnostima i urednim neurološkim i psihološkim statusom. Kontrolna grupa je bila ujednačena po broju, polu i uzrastu sa eksperimentalnom grupom i sastojala se od učenika iz redovne škole. Za procenu motoričkih funkcija koristili smo testove za manipulativne veštine ruku, koordinaciju pokreta gornjih i donjih ekstremiteta, kao i održavanje ravnoteže tela pri hodu i stajanju.

Rezultati. Prisustvo statistički značajnih razlika među eksperimentalne i kontrolne grupe, utvrđeno je na svim ispitivanim suptestovima: manipulativna spretnost (p = 0,006); koordinacija pokreta gornjih ekstremiteta (p = 0,029); koordinacija pokreta gornjih i donjih ekstremiteta (p = 0,005); održavanje ravnoteže tela pri hodu (p = 0,002); održavanje ravnoteže tela pri stajanju (p = 0,024) i hoda (p = 0,010).

Zaključak. Dobijeni rezultati nedvosmisleno ukazuju na značaj somatopedskog tretmana u poboljšanju motoričkog funkcionisanja slepe i slabovide dece.