KORELACIJA ELEKTROKARDIOGRAFSKIH I EHOKARDIOGRAFSKIH PARAMETARA U DIJAGNOSTICI HIPERTROFIJE LEVE KOMORE KOD BOLESNIKA SA HIPERTENZIJOM

Sažetak

Uvod. Hipertrofija leve komore definiše se kao uvećanje mase leve komore. Elektrokardiografija je široko rasprostranjena i jeftina metoda koja služi za inicijalni skrining ovog oboljenja, ali je ograničene senzitivnosti i specifičnosti. Sokolow-Lyon i Cornell kriterijumi i dalje se najviše koriste u dijagnostici ove bolesti, međutim, njihova osetljivost je niska. Nasuprot njima, Romhilt-Estes skor sistem obuhvata atrijalne abnormalnosti i faze repolarizacije, čime ovaj skor sistem postaje bolji dijagnostički alat. Cilj ovog rada bio je istraživanje međusobne povezanosti između elektrokardiografije i ehokardiografije u kontekstu dijagnoze hipertrofije leve komore.

Materijal i metode. U studiju je bilo uključeno 30 bolesnika medijane godina 62, sa arterijskom hipertenzijom i ranije načinjenim 12-kanalnim elektrokardiogramom i transtorakalnim ehokardiogramom. Analiza je obuhvatala određivanje jačine povezanosti elektrokardiografskih parametara od interesa sa indeksom mase leve komore kao i određivanje njhovog dijagnostičkog kapaciteta uključujući izračunavanje površine ispod ROC krive.

Rezultati. Primećena je jaka pozitivna korelacija između indeksa mase leve komore i Sokolow-Lyon kriterijuma (ρ = 0,479), Cornell indeksa (ρ = 0,366) kao i Cornell proizvoda (ρ = 0,423). Najveću senzitivnosti pokazao je Cornell proizvod (0,82) dok je najveću specifičnost imao Romhilt-Estes kriterijum (0,85). Analizirana površina ispod ROC krive bila je najveća za Sokolow-Lyon kriterijum (0,733), zatim Cornell proizvod (0,640), Cornell indeks (0,622) i na kraju Romhilt Estes kriterijum (0,570).

Zaključak. Sokolow-Lyon kriterijum po kazao je najbolji odnos između senzitivnosti i specifičnosti, najvišu i značajnu površinu ispod ROC krive kao i naizraženiju korela ciju sa indeksom mase leve komore.