-
- Vrsta/tip rada: Prikaz slučaja
- PREGLEDAJTE RAD
- PREUZMITE RAD
-
- 26 pregleda
- 86 puta preuzet
Sažetak
Uvod. Imunološki inhibitori kontrolnih tačaka značajno su unapredili ishode lečenja trostruko negativnog karcinoma dojke. Istovremeno njihova primena može izazvati neželjene događaje koji zahvataju više organskih sistema. Pankreatitis predstavlja retku, ali klinički relevantnu manifestaciju, čije prepoznavanje može biti otežano zbog nespecifičnih simptoma i širokog spektra diferencijalno-dijagnostičkih mogućnosti.
Prikaz slučaja. Pacijentkinji starosti 44 godine, koja je nakon sedam godina remisije razvila prvi relaps trostruko negativnog karcinoma dojke, u lečenje je uvedena prva linija terapije pembrolizumabom u kombinaciji sa nedeljnim paklitakselom što je dovelo do radiološki potvrđenog parcijalnog odgovora. Germinativno testiranje potvrdilo je prisustvo mutacije gena predispozicije za karcinom dojke 1. Tokom petog ciklusa lečenja kod pacijentkinje se javljao bol u gornjem delu abdomena; endoskopijom su uočeni fibrinom prekriveni kissing ulkusi u bulbusu duodenuma, koji su ukazivali na imunoposredovani duodenitis i koji je saniran nakon primene inhibitora protonske pumpe. Nakon ponovnog uvođenja terapije registrovan je povratak simptoma. Laboratorijski nalazi pokazali su povišene pankreasne enzime, a radiološkim ispitivanjem potvrđen je akutni pankreatitis. Alternativni uzroci su isključeni. Pembrolizumab je trajno obustavljen i započeta je kortikosteroidna terapija koja je dovela do postepenog kliničkog i biohemijskog poboljšanja. Uvedena je terapija održavanja inhibitorom poliadenozin difosfat-riboza polimeraze. Nakon deset meseci praćenja, pacijentkinja je bez simptoma, sa očuvanom pankreasnom funkcijom i održanim parcijalnim odgovorom na primenjenu terapiju.
Zaključak. Ovaj slučaj prikazuje pojavu pankreasne i duodenalne toksičnosti povezane sa primenom pembrolizumaba kod pacijentkinje sa karcinomom dojke. Poznavan je retkih imunoposredovanih neželjenih reakcija ključno je za pravovremeno prepoznavanje i adekvatno lečenje. Multidisciplinarni pristup i individualizovano planiranje terapije omogućili su istovremeno saniranje toksičnosti i kontrolu bolesti.
